Kristina Jelić, klinički psiholog

​

• Stručne kompetencije

​

Rođena sam u Dubrovniku, gdje sam završila Opću gimnaziju. Potom završetkom studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stječem titulu magistra psihologije. 

Završila sam niz edukacija iz korištenja psihodijagnostičkih instumenata te dva praktikuma bihevioralno-kognitivne terapije, kao i ACT bazični trening terapije prihvaćanjem i posvećenošću. U cilju usavršavanja na području rada s tijelom, završila sam tri modula TRE® edukacije po metodi dr. Davida Bercelija, kako bih postala certificirani TRE® provider.  Nadogradnju u području rada sa stresnim i traumatskim iskustvima nalazim u sklopu edukacije iz primjene EMDR terapije, koja se efikasno koristi i u radu s djecom.

​

• Radno iskustvo

 

Centar JUJU samostalno osnivam u lipnju 2021. 

​

Prethodno tome, radila sam od 2013. u Psihološkom centru Sever u Zagrebu, privatnoj grupnoj psihološkoj praksi, na poslovima psihodijagnostike te individualnih i grupnih tretmana dječjih teškoća. 

​

U sklopu CARNETovog projekta e-Škole Izrada digitalnih obrazovnih sadržaja za međupredmetne teme, na voditeljskoj poziciji ključnog stručnjaka odgovorna sam za izradu 50 scenarija poučavanja s 250 aktivnosti i pripadajućih interaktivnih sadržaja za međupredmetnu temu "Osobni i socijalni razvoj".

​

​​

Što je klinički psiholog?

​

Klinički psiholog je titula koju sukladno „Pravilniku o priznavanju statusa kliničkih psihologa“ (2011.) dodjeljuje Hrvatska psihološka komora. Titulu dobiva psiholog koji ima minimalno 5 godina radnog iskustva u kliničkoj praksi i minimalno 500 sati edukacija. U okviru edukacije, klinički psiholog mora ostvariti minimalno 100 sati edukacije na temu psihodijagnostike i 100 sati na temu psiholoških tretmana.

​

​

Što radi klinički psiholog?

​

Klinički psiholog, kroz tzv. klinički pristup, „(...) se bavi proučavanjem psihičkih procesa i ponašanja, procjenjivanjem sposobnosti i osobina pojedinaca i pružanjem psihološke pomoći“ (prema definiciji Hrvatske psihološke komore). U svom radu kliničar se najviše oslanja na kliničku procjenu, što uključuje prikupljanje podataka o klijentu, o njegovom ponašanju, osobinama ličnosti, intelektualnom funkcioniranju i sl. Procjena se vrši kliničkim intervjuom, primjenom psihologijskih testova i opažanjem.

​

Dječji psiholog vs. klinički psiholog

​

Nije svaki dječji psiholog ujedno i klinički psiholog, niti je svaki klinički psiholog ujedno i dječji. Hrvatska psihološka komora ne izdvaja specifično kategoriju dječji psiholog, No termin se koristi kako bi se istaknulo područje interesa psihologa - razdoblje od začeća djeteta do adolescencije. Dječji psiholozi mogu raditi u dječjim vrtićima, školama, javnim i privatnim savjetovalištima i drugim mjestima koja brinu o djeci. Iako oba mogu vršiti psihologijsku procjenu, razlika između dječjeg i kliničkog psihologa je u specifičnom radnom iskustvu u kliničkoj praksi te dodatnom obrazovanju i specijalizaciji u području dijagnostike i tretmana. 

​